Kada smo pre više od pola godine pisali o legalizaciji nacrt novog zakona je još bio u fazi definisanja. Sada, nakon donošenja prvih rešenja po stupanju novog Zakona o ozakonjenju objekata („Sl. glasnik RS“, br. 96/2015) možemo ukazati na neke smernice zakona i moguće probleme u praksi.

Pre svega šta je legalizacija a šta ozakonjenje shodno važećem zakonu?

  • Legalizacija jeste naknadno izdavanje građevinske i upotrebne dozvole za objekat, odnosno deo objekta koji je izgrađen, odnosno rekonstruisan ili dograđen bez građevinske dozvole, odnosno koji se koristi bez upotrebne dozvole.
  • Zakonom o ozakonjenju uređuju se uslovi, postupak i način ozakonjenja objekata, odnosno delova objekta izgrađenih bez građevinske dozvole, odnosno odobrenja za izgradnju, uslovi, način i postupak izdavanja rešenja o ozakonjenju, pravne posledice ozakonjenja, kao i druga pitanja od značaja za ozakonjenje objekata.

Legalizacija je aktuelna još od 1997. godine. Ogroman broj objekata nije legalizovan generalno iz sledeća dva razloga: pre svega zato što vlasnici nisu mogli da pruže validan dokaz o pravu svojine/korišćenja/zakupa na zemljištu na kome je objekat nezakonito izgrađen,  kao i zbog visokih naknada za često neizvestan postupak koji je opet sprovodila uprava neretko ne spremna na moguće tehničke i pravne probleme.

Da li će se Zakon o ozakonjenju objekata zaista primenjivati i šta je novo?

Ozakonje je definisano kao javni interes za Republiku Srbiju. Stanje na terenu će od strane ovlašćene komisije na terenu biti provereno ortofoto snimcima. Mogu se ozakoniti glavni, pomoćni i objekti u funkciji glavnog objekta. Objekat mora biti završen u građevinskom smislu, pri čemu se stepen završenosti objekta koji je predmet ozakonjenja utvrđuje u zavisnosti od namene i vrste objekta.

Takođe, novina je i da se ozakonjenjem objekata koji su sagrađeni bez prethodno pribavljene tehničke dokumentacije sada se stiče i pravo svojine i raspolaganja, dok je po prethodnom zakonu, upisom u katastar sticano samo pravo svojine.

Dalje, više se neće plaćati naknada za uređenje zemljišta, što zaista sa jedne strane vlasnike koji su podneli zahteve po starom zakonu dovodi u neravnopravan položaj, dok podnosioce zahteva po novom zakonu motiviše da ozakone svoj objekat pod višestruko povoljnijim uslovima, i time uvedu svoju nekretninu u pravne tokove.

Vlasnici koji budu legalizovali objekte prema novom Zakonu o ozakonjenju moći će da ih stave pod hipoteku i uzmu kredit. Naime, banke su spremne da prihvate zalog nad takvim stanovima, kućama, pomoćnim zgradama i ugostiteljskim objektima, ali tek po dobijanju vlasničkog lista.

Šta ako nelegalni objekat  vlasnik neće da ozakoni ili nelegalni obkekat ne može da se ukloni?

Vlasnici nelegalnih objekata koji ne budu hteli da ih ozakone po važećem zakonu, a koje nije moguće srušiti, plaćaće veći porezneće moći da prodaju takve nekretnine, niti da ih ostave u nasledstvo. Dakle, vlasnici nelegalnih objekata koje nije moguće ukloniti će na takve nepokretnosti,  plaćati veći porez na imovinu, a druga sankcija je što se to rešenje o rušenju sa napomenom da se objekat ne može rušiti,  dostavlja Republičkom geodetskom zavodu, koji je u obavezi da upiše zabranu raspolaganja.

Umesto zaključka

Građani koji na rate otplaćuju legalizaciju po prethodnim propisima moraće da ih izmire do kraja. A ukoliko bi prestali da plaćaju rate na koje su se obavezali ugovorom, Direkcija za gradsko građevinsko zemljište bi mogla da ih tuži zbog neispunjenja ugovornih obaveza.

U praksi se pokazalo da proces rušenja često koče upravni sporovi. Koliko god pomenuta odredba o rušenju nelegalnih objekata bila zastrašujuća to je očigledno jedina opcija ukoliko se očekuje od zaista svih da ozakone svoje objekte, odnosno ukoliko država želi pravnu izvesnost u građevinskom i ništa manje poreskom sektoru, kao i konačno  vlasničku sigurnost za sve bar za ubuduće.