Shodno čl. 202 Zakona o radu („Sl. glasnik RS“, br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013 i 75/2014), zaposleni koji radi sa punim radnim vremenom može da zaključi ugovor o dopunskom radu  sa drugim poslodavcem, najviše do jedne trećine punog radnog vremena.

Ugovorom o dopunskom radu utvrđuje se pravo na novčanu naknadu i druga prava i obaveze po osnovu rada. Zaposleni ima prava iz obaveznog socijalnog osiguranja, u skladu sa Zakonom, što podrazumeva pravo na zdravstveno, penziono i invalidsko osiguranje, uključujući i prava u slučaju povrede na radu i profesionalne bolesti. Suštinski veoma sličan Ugovoru o radu sa punim radnim vremenom je i Ugovor o dopunskom radu koji takođe predviđa prava i obaveze ugovornih strana. Poslodavac je dužan je da vodi evidenciju o zaključenim ugovorima o dopunskom radu.

Ugovor o dopunskom radu može da se zaključi u svim oblastima, pri čemu treba naglasiti specifičnost i izvesne razlike u odnosu na zdravstvo, visoko obrazovanje, kao i u sistem predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja gde postoje određena ograničenja.

Što se tiče poreza i doprinosa u praksi situacija je sledeća: na naknadu po osnovu ugovora o dopunskom radu plaćaju se porez na dohodak građana po stopi od 20% na osnovicu koju čini bruto zarada umanjena za normirane troškove u iznosu od 20%, doprinos za PIO u iznosu od 22% na osnovicu za plaćanje poreza na dohodak građana. Naravno samu tehniku obračuna i isplate naknade za poslodavca radi knjigovođa odnosno lice ovlašćeno od poslodavca.

Kako je ova tema često pitanje i naših klijenata zdravstvenih radnika, ističemo sledeće: Dopunski rad u zdravstvenoj delatnosti uređen je Zakonom o zdravstvenoj zaštiti („Sl. glasnik RS“, br. 107/2005, 109/2005 – ispr., 57/2011, 110/2012 – odluka US, 119/2012 i 99/2014). Shodno tom zakonu, dopunski rad može da se obavlja samo pod uslovom da rad zdravstvenog radnika van radnog vremena ne utiče na organizaciju rada matične zdravstvene ustanove u kojoj je primarno zaposlen. Radi obavljanja dopunskog rada zdravstveni radnik, zdravstveni saradnik ili drugo zaposleno lice sklapa ugovor o dopunskom radu.

Bitno je napomenuti da više nije neophodna saglasnost za  dopunski rad data od poslodavca kod koga je zdravstveni radnik u radnom odnosu. Ipak, istine radi, vredi napomenuti da nijedan poslodavac nije nezainteresovan da li mu zaposleni radi još negde ako ni zbog čega drugog, a ono zbog poslovnog interesa. Ukazujemo i ističemo da je osnov svakog korektnog odnosa kako kod postojećeg poslodavca, tako i kod onog kod koga se obavlja dopunski rad korektan Ugovor koji pre svega definiše vrsta posla i vreme za koje se obavlja, visina i način utvrđivanja naknade za obavljeni rad.